 |
|
|
Deset zapovijedi za djecu
1. Zapovijed – 2. Zapovijed – 3. Zapovijed – 4. Zapovijed – 5. Zapovijed
6. Zapovijed – 7. Zapovijed – 8. Zapovijed – 9. Zapovijed – 10. Zapovijed
Draga djeco, poneki od vas znaju pjesmu „Deset malih crnčića“. Zapravo se tako zove pjesma i s tim u vezi niti jedno dijete u Njemačkoj ne umanjuje joj vrijednost. Ali ljudi tamne boje kože riječ „crnčić“ osjećaju ponižavajućom. Zbog toga u ovoj knjizi želimo govoriti o „malim Afrikancima“.
Vi se sigurno sjećate pjesme.
Na početku ima deset malih Afrikanaca. Jedan od njih učini nešto što nije trebao i posljedica toga je - da ostaje još samo devet malih Afrikanaca. Iza toga, na red dolazi drugi mali Afrikanac. On mora pretrpjeti ono što je prouzročio. "Tada ih ostaje još samo osam."
Tako se nastavlja: Jedno pogrešno ponašanje, jedan uzrok, privlači djelovanje. Jedan za drugim mali Afrikanci žanju ono što su posijali, zatim ispadaju iz kruga. Tako ih biva sve manje, dok konačno ne ostane samo jedan koji na kraju, isto tako počini neki grijeh, te zbog posljedice, poput ostalih, netragom nestane.
Moglo bi se pomisliti, to je tužna priča. Ipak sva djeca pjesmu pjevaju radosno jer nakon svake strofe pjeva se refren u kojem se ponovo izgrađuje red od deset malih Afrikanaca, počevši od prvog sve do desetog i na kraju svi su opet zajedno.
Draga djeco, priča koju danas želim ispričati također ima deset malih Afrikanaca. Ima li to možda veze sa spomenutom pjesmom? Na kraju kada pročitate ili čujete priču moći ćete sami odgovoriti na to pitanje. Moj odgovor glasi: Moguće je jer sve što čujemo i vidimo, sve što doživimo ima duboki smisao.
Mi ljudi, stvari u životu trebali bismo promatrati s različitih strana; One tada često dobivaju na vrijednosti i značaju. Tako se i u pjesmici „Deset malih crnčića“ krije istina, duboko duhovno značenje. Ovo i još mnogo više dolazi do izražaja u našoj pripovijeci.
Naša pripovijetka počinje s jednim malim Afrikancem, kao i u refrenu pjesme.
Ono o čemu naša priča govori može se dogoditi svuda, ipak zbog „malih Afrikanaca" pretpostavimo da nas vodi u Afriku. Tamo žive ljudi koji imaju tamnu boju kože. To je neophodno i dobro zbog jakog zračenja sunca. Kada bi ti, drago dijete, bio rođen u Africi i ti bi imao tu lijepu smeđu boju kože. - Tada bi bio afričko dijete. Kako pjesma govori o afričkoj djeci mi ćemo u ovoj priči pričati o „malim Afrikancima“.
Mali Afrikanci su djeca. Pogledamo li iz dubine srca u te riječi osjetit ćemo kako u tom malenom djetetu ili djetešcu isto tako leži veličina, snaga i jakost. Kažemo li ovdje umjesto „Afrikanac“, „Afričko dijete“, osjećamo kako se time izražava i s mnogo ljubavi potvrđuje nešto drago i profinjeno.
Sva djeca ove Zemlje, svejedno koju boju kože imaju, kojim jezikom govore, koje ime nose, jesu li mali ili veliki, svi pripadaju velikom stvaralačkom Bogu i oni su Njegova djeca. U toj svijesti ulazimo u priču o deset malih Afrikanaca.
Jedno od mnoge afričke djece zvalo se Bamba. Bamba je bio afrički mladić koji je rado putovao. Nije se dugo zadržavao na jednom mjestu. Nakon kratkog boravka išao bi dalje. Bamba nije imao određeni cilj. Kad bi ga upitali što traži nije mogao odgovoriti. Išao je jednom amo, jednom tamo, nije znao kako je njegova duša bila ta koja ga je tjerala.
Jednog jutra Bamba je ponovo iza sebe ostavljao ulice i putove nekog sela i išao u novi svježi, jasan dan. Riječi stanovnika sela, koje je u prolazu ulovio, riječi pozdrava i slično, odzvanjale su još u njegovoj svijesti.
Bamba je mirno koračao dalje, ususret izlazećem suncu čije je svjetlo moćno izbilo na horizontu, kada je začuo višezvučno pjevanje i glasanje ptica poput simfonije koja sve snažnije odzvanja, vidio je kako se nježne latice cvijeća otvaraju za novi dan i osjetio kako nježni jutarnji zrak prelazi preko njegovog lica. Bamba je osjetio kako mu se na predivan način srce širi. Jedna riječ koja je, još od jutros u selu, titrala u njemu oblikovala se u nutrini i on je izgovorio: BOG.
Bamba se zaustavio i sjeo na jedno deblo. Još jednom pobožno i sa strahopoštovanjem izgovori to moćno ime: BOG. Zvuk je ispunio njegovo srce, otvorila mu se duša i odjednom je spoznao što je zaista želio i kuda ga je neprestano vuklo. U tom svjetlom satu njegovog ljudskog života razumio je i shvatio ono što prije nije razumio i mogao shvatiti. Sada je znao kako je on, afrički dječak Bamba, tražio jedinstveni život, Boga.
U Bambi, malom Afrikancu, stanovala je velika i razvijena duša. Dotaknuta i potaknuta snagom prirode i snagom svjetla mladog dana, njegova duša, sada u čovjeku Bambiju, postala je vidljiva. Bambina duhovna svijest se otvorila i omogućila mu jasnije prepoznavati, dublje osjećati i življe primijetiti što je živjelo u njemu i oko njega.
Odjednom je osjetio veliku ljubav koja mu je do tada bila posve strana. „O, da!“, govorio je Bamba. „Duboko u mom srcu osjećam finu nježnu ljubav. To je ljubav prema Bogu.“ Jedno vrijeme bio je potpuno tih. „Da, to je tako“, rekao je, „u svom srcu osjećam da ljubim Boga i jer Ga ljubim nešto me tjera biti tu za Njega. Da, htio bih Mu posvetiti svoj život“.
Bamba se prisjetio svojih roditelja i pade mu na pamet: „Moji roditelji su me učili da se molim najmanje dva puta dnevno“. Zatresao je tijelom te reče sam sebi: „Moliti je dobro. Ipak, sama molitva nije mi više dovoljna. Moje srce počinje voljeti, ne mogu ostati besposlen. Želim nešto učiniti za Boga. Ipak, što? Što mogu ja, mali Afrikanac, učiniti za ovog velikog Stvaralačkog Boga?“.
Bamba pogleda uokolo. U ovom jutarnjem satu dotakla ga je Božja divota. On ju je vidio u svemu što ga je okruživalo i iz njega je provalilo veličanje Boga. Želio je doći bliže ovom velikom moćnom Duhu koji je život i divota u svemu. Ipak, kako bi se to moglo dogoditi?
Duboko u Bambinom srcu sve više i više širila se ljubav prema Bogu. Pustio je da u svijet njegovih osjećaja i njegovu dušu teku struje srca. Osjećao je posve jasno kako neće biti moguće da sam dođe k Bogu. Iznenada je znao, a to znanje za njega je bila istina: Pronaći Boga znači pronaći Ga preko svog bližnjeg. Znao je: Svi ljudi su Božja djeca, a On njihov vječni Otac.
Bamba je ustao i polako nastavio putem. Vrlo brzo je naučio paziti na glas svog srca i samo njega slušati. Glas srca bilo je fino unutarnje čuvstvo i osjećaji srca koji su se sve jasnije oblikovali u misli. Bamba je primao i primao, mislio, mislio i osjetio Božju mudrost u sebi.
Nastala je podnevna vrućina. Bamba, sasvim umoran potražio je mjesto u sjeni. Nakon što je nešto pojeo i popio vodu iz izvora, zaspao je.
Kada se probudio odmah je bio svjestan da je sanjao. Prisjetio se tako jasno i čisto što je sanjao, te je bio siguran: Bog, vječna snaga, htio mu je preko ovog sna nešto reći. Pokazao mu je kako je velika zajednica jedinstvo u Bogu. Bamba je shvatio: Tek kada se svi ljudi ujedine i žive u Bogu i za Njega, tek tada je vrijedan zemaljski život. U snu je prepoznao: Veliko jedinstvo, Bogu može više pomoći od pojedinca. Sanjao je o putovanju kroz Afriku na kojem će sresti drugu afričku djecu. U snu je vidio da su zajedno bili jaki. Njegove slike u snu također su pokazale, kako svi imaju nešto zajedničko, zajedničku zadaću, putovanje svijetom i susretanje onih ljudi koji su isto tako u svojoj nutrini tražili Boga, vječni život, a bili su spremni početi život prema Njegovim zapovijedima.
Polako su blijedjele slike sna, ali spoznaje su ostale. Za Bambu je ovo bila spoznaja koja ga je neprestano tjerala na putovanje. Bila je to njegova duša koja je željela tim putem ići do Boga.
Mislio je: „Što još može sam pojedinac učiniti? Proputovat ću kontinent na kojem živim. Sigurno postoji još malih Afrikanaca, afričke djece, koja osjećaju istu želju kao i ja da dođu Bogu bliže i služe Mu.“
Ojačan u nutrini i s odlučnom snagom opet je Bamba krenuo na put, pun povjerenja u Boga koji usmjerava sve stvari.
Bamba je mnogo molio i nadalje je pazio na fina čuvstva i osjećaje u svojoj nutrini. Govorio je životinjama, biljkama i kamenju; slavio i hvalio Stvaralačkog Boga, svjetlost u svemu i spoznao je mnogo toga. Prije svega spoznao je kako Bog, život, uvijek daje. Sažeo je to u riječi: Život je davanje. Osjetio je kako ovaj Život koji sve daje jest ljubav koja je ispunila njegovo srce, a ta ljubav je Bog.
Sve dok se Bamba zadržavao u prirodu među biljkama, životinjama i kamenjem i bio s njima povezan, sve dok je u zemaljskom carstvu gledao u vodu, u zrak, u duboki nebeski svod, u sunce, mjesec, a u zvijezdama gledao Boga, svjetlo, davajuću ljubav, sve je bilo dobro. Bamba se osjećao u jedinstvu sa svim ovim stvaralačkim oblicima.
Bio je to lijep život, lagan, slobodan, bez velikih problema. Bamba je bio zadovoljan, uravnotežen, već uvečer bi se radovao novom dolazećem danu. Imao je iskreni odnos prema Bogu čiji Duh je u svemu. Sve više je sebe prepoznavao kao dijete, sina tog moćnog Stvaralačkog Boga.
Ipak, Bambin je put vodio ponovo k ljudima, a tamo je bilo ponešto drugačije. Ljudi su mnogo razmišljali i nikad nisu bili zadovoljni s onim što su imali. Uvijek su željeli više. Sve su željeli samo za sebe kako bi bili bogatiji, jači, bolji, pametniji i moćniji od svog bližnjeg. Zbog toga često nisu izgovarali ono što su zaista mislili. Lagali su kako bi prevarili bližnjeg i stekli prednost za sebe.
Bamba je doživio ljubomoru, lakomost, zlobu, neprijateljstvo, osvetu i još mnogo toga. Primijetio je kako ljudi često nisu bili jedni za druge, već jedni protiv drugih. Jedan je tjerao drugoga kako bi činio ono što ovaj hoće. Mnogi su bili usmjereni na uzimanje, a ne na davanje; svatko je mislio samo: „Za mene! Za mene! Za mene!“ i: „Ja, ja, ja, samo ja!“ Kako je pri tome bilo bližnjima, mnogima je bilo svejedno.
Bamba je prepoznao kako je sve ovo bilo usmjereno protiv Boga ljubavi, kako je čovjek svoj Ja, svoje negativno učinio božanstvima i služio im svojim mišljenjem i djelovanjem, umjesto Bogu, Vječnome.
Bamba je odlučio, tako više ne želi misliti niti živjeti. Međutim, čim je bio s ljudima, razgovarao s njima, s njima radio i živio, morao je zaključiti kako još i sam nije slobodan od ljubomore, pretvaranja, pohlepe i drugoga.
Bamba, koji je odlučio služiti Bogu, nesebično davajućoj ljubavi i naviještati Ga, preplašio se kada je i na sebi primijetio još toliko toga negativnog i ljudskog. Uvijek ponovo u molitvi se povjerio Bogu, svojem vječnom Ocu, molio Ga za oproštenje i trudio se odložiti svoje greške i više ih ne činiti.
Iz iskustva sa samim sobom i s drugima sve se jasnije oblikovalo ono što je Bambi naročito ležalo na srcu u njegovom zemaljskom životu: njegov zadatak. Bamba, kao prvo afričko dijete, kao Božji glasnik uputio se živjeti i poučavati prvu zapovijed koja po smislu glasi: „Ja sam Gospodin, Bog tvoj. Ne trebaš imati drugih bogova osim Mene.“
Pod drugim bogovima Bamba je podrazumijevao prisilni svijet želja, ljudsko htijenje. Na primjer želju i nastojanje kako bi se postigla moć nad drugim.
Stjecanje bogatstva i ugleda kako bi se moglo upravljati drugima, želja da se ljude drži robovima i ugnjetava ih. Lažima stjecati ugled, loše govoriti o drugima kako bi sebe prikazali u ljepšem svjetlu sve to služi Ja-bogovima. To i još mnogo drugog je protiv prve zapovijedi jer sve su to lažni bogovi ljudskog Ja – biti i htjeti imati, sve oko čega se vrti toliko mnogo misli.
Misli su snage. Niske misli koje su usmjerene protiv davajuće božanske ljubavi, a time i protiv bližnjeg, negativne su snage, to su energije koje se izgrađuju i zgušnjavaju u oblike. One se sakupljaju i postaju nevidljive pojave, moglo bi se reći, misaona bića koja se postavljaju iznad velikog Boga ljubavi.
Bamba je rekao sebi: „Ne možeš služiti dva gospodara jer ili se služi pravom Bogu ili svojim božanstvima. Onaj tko želi služiti pravom Bogu ide putem samospoznaje i ostvarivanja Božjih zapovijedi kako bi ispunjavanjem zapovijedi života pronašao glavnu zapovijed ljubavi. Svi drugi putovi vode u izvanjsko, u ljudsko gdje ljudi zaglibe. Oni ga vode u labirint iz kojeg pojedinac vrlo teško pronađe izlaz.“
Bamba je posve jasno osjetio: Samo samospoznajom i ostvarivanjem čovjek pronalazi sebe u svojoj nutrini gdje stanuje božansko. Tako je put prema Božjem srcu istovremeno put u vlastitu nutrinu. Njega mora pronaći i ići svatko sam, ipak onaj koji ga je pronašao može biti podrška bližnjem na njegovom putu.
Bamba je išao dalje. Znao je kako dan za danom, sat za satom, minutu za minutom mora mnogo toga naučiti, na sebi prepoznati i očistiti kako bi postao mudar učitelj. Rekao je sebi: „Bamba, prije nego što drugom dadeš duhovnu pouku, ono što daješ najprije moraš sam ostvariti. To je istinski i pravi učitelj, to je ispravno učenje i ispravni put.“
Za to se Bamba zauzeo i toga se držao.
Na svom putovanju Bamba je govorio životinjama i cvijeću. Istovremeno je učio jezik životinja i biljaka tako što se unio u njih i svojim finim osjećajima našao se na razini njihovih finih, nježnih osjećaja. Živio je tako u miru i prijateljstvu sa životinjama, cvijećem kamenjem, vodom, Zemljom, suncem, mjesecom i zvijezdama. Na taj način nikada nije bio sam i usamljen.
Ono što je Bamba spoznao o sebi o tome bi razmislio ili bi glasno izgovorio. U dubokoj molitvi i mnogim malim molitvenim riječima tijekom dana to bi iznosio Bogu, njegovom i našem Ocu. Obraćao Mu se u svim stvarima. Na predivan način nebeski Otac mu je pomogao u ispravnoj spoznaji. Bamba je naučio donijeti jasne odluke i slijediti svoju unutarnju spoznaju. Spoznao je također kako istinski Bog svojoj ljudskoj djeci ostavlja slobodnu volju.
Bog, vječna Istina, ne okreće se niti od jednog čovjeka. Samo lažni bogovi brzo se okreću od onih koji im nisu odani. Bogove, odnosno božanstva, prepoznajemo po tome što si stvaraju slike, rituale i dogme, upotrebljavaju i čvrsto se drže običaja i navika. Međutim, Bog je sloboda. On tako nešto nije dao u čovjekovo srce. On želi da ga svi ljudi pronađu u vlastitom srcu, duboko u dnu duše.
Bamba je mislio i glasno izgovorio za sebe: „Važno za sve nas je da pored istinskog Boga nema mjesta za druge bogove.“ Sve to i još mnogo više spoznao je Bamba, tomu je težio i iz dana u dan toga se držao. Ovaj životni stav učinio ga je zadovoljnim i sretnim.
Kad je Bamba došao k ljudima kako bi nekoliko dana živio s njima i svojim rukama zaradio za kruh te kupio nekoliko stvari za dnevnu upotrebu, tako se pokazalo je li ostao vjeran svojim spoznajama i svojim dobrim nakanama jer tada su mu prišla neka iskušenja. Sve ono što je u svojoj nutrini prepoznao i smatrao dobrim i ispravnim, što se odlučio činiti i održavti sada je bilo stavljeno na kušnju.
Uvijek ponovo morao se Bamba odlučiti, kao što se svaki čovjek koji je ozbiljno uzeo zadaće svog zemaljskog života, uvijek ponovo mora odlučiti. On nije uvijek pogodio ispravnu odluku, ipak tada je u sebi osjetio tupi osjećaj i savjest je proradila. Postajao bi zadovoljan u nutrini tek onda kada je svoje greške očistio i ponovo se podsjetio na božanske zapovijedi i svoju zadaću. Ljubav prema Bogu pomogla mu je prebroditi ove poteškoće.
Prvi Božji glasnik dalje je putovao Zemljom.
Na svom putovanju vrijedno je vježbao u spoznavanju i savladavanju negativnog, ljudskog, te u ostvarivanju Božjih zapovijedi. Tako je postigao unutarnju mudrost. U potpunosti se predao Bogu i koračao je dalje sa sviješću kako će pronaći drugu afričku djecu koja slično misle i osjećaju kao i on. On će ih susresti u pravom momentu.
Jednog dana susreo ga je drugi mali Afrikanac. Radosno je oslovio Bambija i mislio: „Kuda ideš tako sam? Ako nemaš ništa protiv, smijem li te pratiti jedan dio puta?“
Bamba, koji je u srcu bio ispunjen Bogom odgovorio mu je i postavio niz pitanja: „Zašto si na putovanju?“ „Što tražiš?“ „Koji cilj imaš?“ Drugi je spremno odgovarao i kad su zajedno prošli tek dio puta, već je bila izgovorena odlučujuća riječ, sveto ime, BOG.
Brzo se ispostavilo kako je novi suputnik isto tako pronašao Boga – sasvim drugim putevima. Istovremeno obojica su osjetili iskrenu povezanost. Svaki je odmah znao o čemu drugi priča, moglo bi se reći, govorili su istim jezikom. Na odlučujuće pitanje: „Jesi li za Boga?“ odgovor je došao sam po sebi. Tako je Bamba odmah mogao preći na bitna pitanja: „Reci mi koju zapovijed govoriš? Koje shvaćanje zastupaš?“
Oči drugog malog Afrikanca zasjale su i on reče: „Moje ime je Brusvalin, Božji glasnik. Ja zastupam drugu zapovijed koja po smislu glasi: “Samo Bogu pripada slava! Kada govoriš o Bogu, svojem Gospodinu, tada govori sa strahopoštovanjem i iskazivanjem poštovanja pred Svesvetim jer Bog je svemoguć, vječni život koji služi svim oblicima života.“
Vječni je davatelj. On daje i daje, a ništa ne uzima od svoje djece. Taj vječni je naš nebeski Otac.
Kako je On beskonačna, vječna ljubav obuhvatila moje srce ja sam Božji glasnik koji je na proputovanju kako bi poučio svoje bližnje da konačno prestanu sveto Ime kaljati psovkama, a Njega huliti, da prestanu zloupotrebljavati to sveto Ime, a niskom ja odavati počast. Jedino Bogu pripadaju čast, slava i hvala. To ja donosim u svijet.“
Bamba reče: „Brusvalin, ti si moj brat prema Božjoj slici i prilici. Ako želiš pođi sa mnom i mnogo toga ćeš još doživjeti, jer ja sam Božji glasnik za prvu zapovijed.“
Oba djeteta, nazvani mali Afrikanci, pogledaše jedan drugoga, pružiše si ruke i pokloniše se pred vječnim Svejednim koji je obuhvatio njihova srca i kome su služili.
Zajedno su krenuli dalje. Pustili su da ih vodi unutarnje svjetlo koje su osluškivali. Dan za danom ostvarivali bi sve što im je dan pokazivao.
Kako su obojica imali isti cilj i isti put dobro su se međusobno razumjeli. Izmjenjivali bi svoje spoznaje i iskustva. Međusobno bi dijelili kako hranu tako i radost i patnju. Trebali su savladati i slične unutarnje borbe kako bi ponovo na vidjelo izašle ljudske greške.
Tako su na putu k Bogu spoznali da se mnogo brže stiže ako se ne putuje sam. U zajedničkom životu s drugim bolje se prepoznaju vlastite ljudske slabosti i pronalazi pomoć u prevladavanju tih slabosti i grešaka.
Obojica prijatelja prepoznali su mnogo i zajednički riješila poneku teškoću. Ako su si ponekad imali nešto prigovoriti ili se jedan ljutio na drugog znali su da je kod obojice postojala ista greška. Dakle, svatko je očistio svoje i odlučio se promijeniti. Tada su se ponovo ojačali u pozitivnom i jedan drugom pomagali pri ostvarivanju.
Što su više odlagali ljudsko, utoliko su češće susretali ljude kojima su mogli dati poruku života, prvu i drugu zapovijed.
Draga djeco, naša priča postala bi jako dugačka kada bismo detaljno u pojedinostima izvještavali o životu ove dvojice i o životu ostalih malih Afrikanaca. Morate znati da će zemaljski dani postati zaista zanimljivi, živahni i uzbudljivi tek kada se potrudimo uistinu približiti Bogu, znači prepoznate Božje zapovijedi provesti u djelo. Zato se Bamba i Brusvalin nisu mogli potužiti na dosadu.
Za one među vama koji sve ovo ne mogu zamisliti imam jedan prijedlog: Jednostavno, isprobajte to sami!
Putovalo se poljima, šumama i selima. U svojim srcima Bamba i Brusvalin znali su da će ih susresti treći glasnik. Tako se i dogodilo.
Jednog dana sreli su trećeg malog Afrikanca. Ovaj je isto tako bio dotaknut Stvaralačkim Bogom i postavio je pitanje smije li poći s Bambom i Brusvalinom.
Bamba je opet postavio odlučujuće pitanje o cilju i o Bogu. Tada je pitao: „Reci mi koju zapovijed ti zastupaš?“
Bez razmišljanja mali Afrikanac reče: „Zovem se Blumlin i zastupam treću zapovijed: "Svetkuj blagdan subotu.“ Treća zapovijed kaže da svi ljudi šest dana trebaju ispunjavati zakon "Moli i radi“. Sedmog dana trebaju počinuti i crpiti nove snage i energije, ići u tišinu jer Bog stanuje u tišini. Tamo Njega možete moliti, Njega poštovati, slaviti i hvaliti.
Nakon napornog radnog tjedna dakle dolazi sedmi dan, dan mira i tišine. Osim toga ja poučavam, poštovati Boga u svemu, tako i u prirodnim carstvima. Zbog toga je upravo sedmi dan osmišljen za šetnje u prirodi kako bi se proniknulo u život kao cjelinu. Bog je u svemu i On je sveprisutan.“
Draga djeco, dan mirovanja mi nazivamo - nedjeljom. U drugim religijama kao u židovstvu, Sabat je subota. Svejedno koji dan uzmemo, tjedan treba imati jedan dan mira. Svaki čovjek svakog dana treba crpiti iz Božje svemoći i ljubavi, ipak dan mira, dan tišine je dan produbljivanja. Toga dana čovjek si treba sve više osvijestiti da je on hram Božji i Bog stanuje u njemu. Tako se ponovo priprema na daljnji radni tjedan.
Blumlin reče dalje: „Također poštovati unutarnji mir i tišinu, vratiti se u hram nutrine moje je učenje u trećoj zapovijedi.“
Bamba i Brusvalin slušali su Blumlina vrlo pažljivo, zatim su rekli s punim uvjerenjem: „Ako želiš, pođi s nama.“
Tako se i dogodilo. Blumlin je pošao s njima i tri su mala Afrikanca zajednički putovala Zemljom. Uskoro im je došao i četvrti mali Afrikanac. Opet je Bamba postavio svoja pitanja. Odgovori su pokazali da je i ovaj mali Afrikanac bio pripremljen i iskusio je Božje vodstvo u svom životu. Četvrti mali Afrikanac predstavio se imenom Brasva i rekao je: »Ja zastupam četvrtu zapovijed: "Poštuj oca i majku.“«
Brusvalin upita: „Kako poučavaš ovu zapovijed?“
„Ja poučavam sljedeće“, reče Brasva: „U životu ne postoje slučajnosti. Znaj: Bog je svakom djetetu dao njegove zemaljske roditelje kako bi se brinuli o njemu; Nebeski Otac stavio ga je u njihovu nadležnost da ga štite i budu mu uzor, jer ono treba svladati svoj zemaljski život kao dobar čovjek svjestan Boga. Roditelji su djetetova velika braća i sestre koji su već duže sakupljali iskustva na Zemlji i zbog toga odrastajućem djetetu mogu pomagati i biti uz njega.
Također je moguće, da roditelji i dijete budu zajedno vođeni kako bi na Zemlji ispunili neki nalog za Boga.“
Brasva reče dalje: „Osim toga poučavam djecu da u njihovim zemaljskim roditeljima, kao i u njima, stanuje Bog, te da su u vječnom Nebu svi braća i sestre, djeca jednog nebeskog Oca.
Često su duše roditelja i djece već bile zajedno u nekom drugom životu na Zemlji kao ljudi i imali su nešto jedni s drugima. Ako je iz prošlih zemaljskih dana među njima još ostao dug tada bi to trebali međusobno očistiti u ovom zemaljskom životu.
Poučavam također kako ljudi nisu slučajno vođeni zajedno, već preko nevidljivih vrpci koje ih povezuju, jer Bog vodi i upravlja svakog čovjeka i svaku dušu onako kako je dobro za tu dušu i čovjeka. Prije svega Vječni najprije misli na dušu, a tek onda na čovjeka, jer duša nosi vječni život. Duboko u dubini duše je ono čisto, Bog, i biće u Bogu.
Ja dakle poučavam djecu i odrasle da se međusobno poštuju i nesebično ljube. Djeca svoje roditelje i sve bližnje trebaju poštovati i cijeniti.“
Svjetlucavih očiju Brasva je nastavio: „Bog djeluje kroz dobre roditelje koji drže zapovijedi Vječnog. Bez Boga ne bi ništa postojalo jer Bog je sve u svemu. On je u našoj duši, svakoj stanici našeg tijela. Bog je dakle u svakome od nas. On je za svako duhovno biće, za svaku dušu, dakle za svakog čovjeka Otac i Majka. On je Otac – Majka, Bog.“
„Hura!“, povikaše tri mala Afrikanca. „Ako želiš ostani s nama i pođimo u daleki svijet.“
I Brasva pođe s njima. Osjetili su snagu koja se zasnivala na tome što ih je sada više, sada već četvero ljudi išlo je s istim ciljem, istom zadaćom, isti put.
Zajedno su bili jaki, a Božji duh našeg vječnog Oca bio je s njima. Služili su Bogu, vječnom zakonu ljubavi, a Bog, vječni zakon ljubavi pripremao im je put. Njegova svjetlost ih je ispunjavala, zračila kroz njih i svjetlila im na putu.
Što je svatko od njih dobivao više svjetlosti i snage - samospoznajom, ostvarivanjem i ispunjavanjem božanskih zakona, utoliko je Bog bolje mogao djelovati kroz njih. Išli su bespućem i svakog dana davao im je nove zadatke koje su ispunjavali.
Uskoro sretoše petog malog Afrikanca. Bamba opet reče svoju lozinku. Peti mali Afrikanac klimnu glavom, pogleda četvoricu braće svjetlucavim očima i reče: „Već sam čekao na vas. Ja sam Balvin i zastupam petu zapovijed Božju: "Ne ubij!“ Ja poučavam sljedeće: Ljudi veliki i mali poštujte život svejedno u kojem obliku vam se pokazuje, u ljudima, životinjama, biljkama i kamenju, u svemu je Bog, sve živi kroz Boga jer Bog je život, a život je sveprisutan.
Sve što jest, sve što živi, živi jedino kroz Boga. U najmanjem je najveće, taj moćni Stvaralački Duh, a u najvećem je sadržano najmanje, opet taj moćni Stvaralački Duh.
Potrudi se, o čovječe, u svemu vidjeti život, Boga, tada ćeš se sve više i više diviti i služit ćeš toj moćnoj, vječnoj moći koja sve drži u svojim dobrim rukama, koja sve ljubi jer najviša moć Bog, jest ljubav.“
Balvin je i dalje crpio iz pete zapovijedi govoreći: „Ne ugasi obijesno niti jedan život! Tko obijesno ubija životinje taj opterećuje svoju dušu i dio svog vlastitog zemaljskog tijela. Tko obijesno gazi i kida biljke taj gazi jedan dio svog života. Tko ubija životinje taj istovremeno ubija jedan dio svog zemaljskog života.
Dolazi vrijeme kada će posljedice doći do onih ljudi koji ne poštuju Božju volju i nogama gaze petu zapovijed: – "Ne ubij“. Čovjek žanje ono što je posijao. Tko podiže oružje, mač ili ruku protiv svog bližnjeg, od oružja će i poginuti.
Ja također poučavam: Tko drugome samo poželi smrt taj se već ogriješio o petu zapovijed. To i još više, moje je učenje koje ja zastupam.“
Bamba, Brusvalin, Blumlin i Brasva rekoše Balvinu: „Hoćeš li i ti s nama? Svatko od nas zastupa jednu zapovijed, prvu, drugu, treću i četvrtu.“
Balvin reče: „Znam, ja pripadam vama“ i pođe na put s četiri mala Afrikanca – tako ih je bilo pet.
Kada pet malih Afrikanaca zajedno krenuše dalje još dugo su pričali o petoj zapovijedi. Razgovarali su o tome kako su mnoge životinje preuzele ljudske programe gonjenja i ubijanja, te sada love i jedu druge životinje.
Govorili su i o tome kako put prema ubijanju počinje malim negativnim mislima, mislima zavisti, omalovažavanja, požude, pohlepe. Govorili su kako negativne misli za posljedicu imaju negativne riječi i konačno zlo djelo. Govorili su kako sve zlo mora biti pravovremeno prepoznato i očišćeno.
Peti Božji glasnik govorio je o čišćenju koje počinje spoznajom griješnog i dubokim pokajanjem. Zatim slijedi molba za oprostom i opraštanjem, te ispravljanjem, ukoliko je to još moguće. Najvažnije je negativno koje smo prepoznali više ne činiti i umjesto toga ubuduće postupati dobro i zakonito.
Svaki od petorice braće sada je posebno pazio na svoje misli. Ako bi netko od njih u njima prepoznao zavist, zlovolju ili neprijateljstvo, brzo bi to očistio jer svi su htjeli čistiti svoju dušu kako bi se približili Bogu, velikoj ljubavi i postali istinski, nesebični učitelji i Božji glasnici.
Brusvalin je primijetio. „Sada nas je već petero. Osjećam u svojoj duši kako postajemo sve jači jer gradimo jedinstvo.“
Pođoše dalje i ne potraja dugo, a priđe im šesti mali Afrikanac po imenu Dalven. Bamba, najstariji pokuša svojim pitanjima saznati je li Dalven traženi suputnik. Tada je Dalven izrekao zapovijed za koju je nosio odgovornost.
Rekao je: »Ja sam Božji glasnik za šestu zapovijed: "Ne čini preljuba!“«
„Kako to poučavaš?“, upita Brasva.
A Dalven objasni. „Ja poučavam ovako: Vi ljudi poštujte jedni druge jer u svakome od vas je Bog! Bračnim partnerima govorim, ako se uistinu međusobno volite tada ste zaključili savez s Bogom jer istinska ljubav u sebi sadrži vjernost. Bog je vjernost.
Ne gledaj, o čovječe, samo na greške kojih svi imamo, sve više osjećaj u svom srcu kako Bog stanuje u svakom od vas, u tvom partneru, u tvojoj partnerici. Poštuj i cijeni svog bližnjeg i pusti mu slobodu da se može razvijati kako želi. Razvijaj se prema Bogu, otkrij i razvij svoje čisto unutarnje biće i živi ispunjenim životom. Tada si uzor svom bližnjem.
Svaki čovjek treba spoznati da je Božje dijete, svi su pred Bogom jednaki i Bog nas sve jednako ljubi. Iako smo svi različito opterećeni i na različitim smo stupnjevima razvoja, svi smo na putu nazad u božanstvenost, u našu vječnu domovinu. Bog, veliki Duh, vidi nas savršene, onakve kakve nas je stvorio.
Spoznaj: Bog, naš Otac, stvorio nas je kao slobodna bića i zauvijek nam je poklonio slobodu odlučivanja. Zakonitost glasi: "Ono što ne želiš da ti drugi čini, ne čini niti ti njemu". Tko poštuje ovu zakonitost taj će sa svojim bližnjima održavati mir. Dopusti dakle svom partneru, svojoj partnerici, slobodnu volju.
Znaj: Greške i slabosti ima svatko – i ti. Nauči pronaći Boga u svom bližnjem i tada ćeš poštovati svoje bližnje, cijeniti i ljubiti ih. Dovedeni ste zajedno kako biste riješili neku zadaću.
Ovo i još drugo dano je tebi i svima za vaš zemaljski život. Razmisli o tome i ispunjavaj ono što ti dani pokažu jer tek tada stvarno živiš.
Ne pitaj se zašto imaš ovog partnera, ovu partnericu, sam Bog zna zašto ti je doveo tog čovjeka. Samo Bog zna što postoji za čišćenje između vas. Odaj čast i cijeni Boga u svom bližnjem, budi mu brat i sestra. Nemoj ga povrijediti ružnim ogovaranjem i klevetom jer ni ti tada nećeš biti povrijeđen."
Pet malih Afrikanaca rekoše: „Dalvene, ti si jedan od nas. Hoćeš li poći s nama?“
Dalven reče: „Ići ću s vama jer znam svoju zadaću“.
Uvijek kad bi toj maloj četi pristupio daljnji Božji glasnik radost bi bila velika. Ipak, iz toga su za sve njih proizlazili novi zadaci. Onako kako su suputnici prihvatili novog brata u svoje redove prihvatili su i ono što je ovaj ponio sa sobom: svoje učenje. Svaki puta naumili su poštovati i slijediti one bitne zakonitosti u svom zajedničkom životu.
Tako su uvijek imali zadatke oko čijeg su se ispunjavanja svakodnevno trudili. Kad bi jedan od njih zaboravio ono što su zajednički poduzeli drugi bi ga na to podsjetili. Pomogli bi mu da ispuni ono što je obećao Bogu i svojim suputnicima.
Kao primjer reći ću vam sljedeće: Brasva, glasnik četvrte Božje zapovijedi rekao je: „Djeca i odrasli trebali bi jedni druge poštovati i nesebično ljubiti, a sve bližnje poštovati i cijeniti“. Nakon toga četiri mala Afrikanca razgovarala su o tome, što bi to za njih moglo značiti.
Konačno Bamba reče: „Kao što Bog, veliki Duh, svu svoju djecu ljubi, tako ću i ja s Njim ljubiti svu Njegovu djecu, moju braću i sestre. Ja ću dakle svim ljudima ukazivati pažnju i poštovanje bez obzira kako se oni prema meni ponašali“.
Brusvalin i Blumlin u tome su vidjeli svoju glavnu zadaću, biti uzor mnogim bližnjima. „Uvijek ponovo to ću si osvijestiti kada postanem nemaran“, reče Brasva.
Sljedećeg dana, a i nadalje sva četvorica često su to imali priliku vježbati. Navečer bi često sjedili zajedno i razgovarali o tome kako im je išlo sa zadacima i vježbama. Pritom su se i mnogo smijali jer dnevne situacije protjecale bi posve drugačije od onog što bi poduzeli. „Ne smeta ako se ponekad padne na nos“, imali su običaj reći. „Bitno je da čovjek ponovo ustane i razmišlja o nečem boljem.“
Kada je Dalven govorio o zakonitosti koja glasi: „Ono što ne želiš da ti drugi učini, ne čini niti ti njemu“, odmah su svi prepoznali koliko je ova rečenica bila važna. „To je tako jednostavno!“, rekoše jedni drugima. „Od sada ćemo prihvatiti ovo pravilo kako bi mir Božji mogao biti među nama, a mi taj mir mogli donositi našoj braći i sestrama.“
Svakodnevno je bilo mnogo, mnogo prilika da se primijeni ovo jednostavno pravilo zajedništva.
Tako draga djeco i u vašem životu ima ovakvih prilika. Prepoznat ćete ih ako budete budni i pažljivi.
Šest malih Afrikanaca pođoše dalje sigurni da će ih sedmi mali Afrikanac uskoro slijediti. Tako se i dogodilo. Jednog dana sretoše sedmog malog Afrikanca koji se zvao Dušlar. Bamba ponovo izgovori riječi otvaranja, a sedmi mali Afrikanac odgovori: „Ja sam glasnik sedme zapovijedi Božje: "Ne ukradi.“ Ja poučavam sljedeće: Ne prisvajajte stvari koje vam ne pripadaju. Ne gledajte na vrijedne stvari i predmete svojih bližnjih jer ćete postati zavidni, a zavist sadrži želju da se uzme ono što nam ne pripada.
Sedma zapovijed sadrži još više: Ne kradi ni vrijeme svom bližnjem uvlačeći ga u razgovore koji su besmisleni i dugo traju, dakle ne donose dobre plodove.
Poštuj imovinu i dobra svog bližnjeg, tada ćeš dobiti ono što ti je potrebno za život; tada nećeš postati ni utajivač niti kradljivac.
Svakom čovjeku bit će dana ona zemaljska dobra koja su dobra za njegovu dušu. Svatko dakle prima ono što mu pripada, što je na pošten način stekao u ovom i u prethodnim životima.
Svakome se daje prema stanju njegove svijesti. Tko svakodnevno vježba u otvorenosti, iskrenosti i pristojnosti postat će dobar čovjek i dopast će se Bogu. On nikada neće oskudijevati. Samo onaj koji je u nutrini siromašan taj je zavidan i može postati lopov.“
Dušlar nastavi dalje: „Ja poučavam također, da u životu nema slučajnosti. Tko je u ovom životu stvorio dobre uvjete za život poštenim i časnim radom i tko Boga, život, stavlja na prvo mjesto, taj će imati siguran krov nad glavom i posjedovat će sve što mu je potrebno. Tko se nesebično daje Bogu taj će od Boga i primati. Staviti Boga na prvo mjesto znači voditi računa o zapovijedima života, dakle, poštovati prvu, drugu, treću, četvrtu, petu, šestu i sedmu zapovijed, cijeniti i voljeti, težiti im i po njima živjeti.
Krađa je protivna zakonu života koji sadrži davanje. Dalje se kaže: Onako kako daješ, bit će ti dano. Tko uzme ovo ili ono od svog bližnjeg, dakle nešto krišom odnese, taj krade. Jednog dana to će morati vratiti s kamatama i kamatama na kamate. Ljudi koji se pridržavaju sedme zapovijedi dijelit će u svom životu. Oni će bližnjemu davati onoliko koliko je dobro za njegovu dušu jer tko ispunjava sve zapovijedi taj poznaje svoje bližnje i zna koga ima pred sobom.
Ja u svom poučavanju opominjem i postavljam pitanja kao na primjer: Zašto mnogi ljudi imaju prirođenu sklonost za krađu tuđih vrijednih stvari? Moj odgovor glasi: Najvjerojatnije zbog toga jer u nutrini jedva posjeduju vrijednosti. Često te ukradene stvari uopće nisu nikakvo obogaćenje za onoga koji ih je ukrao. On ne zna što bi s njima započeo jer ne odgovaraju njegovom stanju svijesti, znači njegovom duhovnom razvoju.
Vi ljudi, što imate od toga ako se ponašate kao lopovi i kitite stvarima koje vam ne pripadaju? Pred bližnjim zasvijetlite samo nakratko, kao na primjer šibica, razbukta se i vrlo brzo ugasi. Vi ljudi, naučite se u svemu dopasti Bogu, činite Njegovu volju tako da u svakoj situaciji ostanete pravedni.“
Mali Afrikanci klimnuli su Dušlaru prijateljski, a Dušlar im se približio i reče: „Ja pripadam vama“.
Tako pođoše dalje, Bamba, Brusvalin, Blumlin, Brasva, Balvin, Dalven i Dušlar. Nije dugo potrajalo kad sretoše osmog malog Afrikanca.
Osmi mali Afrikanac pogleda u svjetlucave oči sedmorice duhovne braće i odmah je znao kako je i sam jedan od njih. Bamba mu postavi pitanja koja mi već znamo, a Diviana, tako se zove osmi mali Afrikanac, reče: „Ja sam Božji glasnik i zastupam osmu zapovijed: "Ne svjedoči lažno protiv svog bližnjeg." Ja poučavam sljedeće: Zašto lažući želite oštetiti bližnjeg, dakle šireći neistine o njemu? Upitajte se prije nego bilo što kažete, što vam je bližnji učinio? Jeste li bolji od onih o kojima širite neistine?
Spoznaj, o čovjeće: Najprije pogledaj balvan u svome oku, prije nego išta kažeš o trunu u oku svog brata. Pazi na svoje riječi da ti ne bi postale sudbinom jer nisu samo djela, već i misli i riječi su snage. Riječi mogu učiniti mnogo lošeg. Tvoja zla riječ ide ti u vlastitu dušu i jednom ćeš zbog toga patiti.
Nauči sebe prepoznati u zapovijedima života. Svoje ponašanje stavi nasuprot prvoj, drugoj, trećoj, četvrtoj, petoj, šestoj, sedmoj i osmoj zapovijedi. Spoznat ćeš da su svi ljudi braća i sestre. Ako si protiv svog brata, protiv svoje sestre, tada si protiv Boga. Kako ćeš doći u Nebo, ako je Bog Vječni Nebo? Samo s a svojim bratom, s a svojom sestrom možeš ući u Nebo, ali nikada ako si protiv njih.
Svatko može spoznati što sije u polje svog života, u svoju dušu, to će opet požeti. Svaka misao teži ispunjenju. Što iz čovjeka proizađe to opet pada na njega.“
Diviana je govorio dalje: „Znam, ja pripadam vama i ići ću s vama“.
Sva sedmorica se obradovaše – tako ih je bilo osam.
Bamba reče: „Još nedostaju dva mala Afrikanca, nedostaju još dvije zapovijedi“.
Radost je bila velika kada su sreli devetog malog Afrikanca - Drivi, tako se predstavio deveti mali Afrikanac i rekao: „Ja sam Božji glasnik devete zapovijedi: "Ne poželi imovinu bližnjega svoga.“
Ja ovako poučavam: Spoznaj, o čovječe, ništa nije tvoje vlasništvo, sve vam je samo posuđeno, tako i vaše kuće, vaši stanovi, namještaji, novac i dobra. Tko svom bližnjem zavidi na tome, s čim on samo upravlja, taj to želi posjedovati. Tko ne upravlja svojim vlasništvom, već samo želi posjedovati, taj će to izgubiti.
Svi smo mi putnici kroz ovozemaljsko bivstvovanje. Svoj život ne trebamo posvetiti trci za novcem i dobrima kako bismo ih posjedovali. Svoj život trebamo poštovati tako što ćemo se držati zapovijedi. Tada smo upravljači onoga što nam je Bog dao na upravljanje.
Što možeš ti, o čovječe, ponijeti sobom u druga kraljevstva? Ako danas umreš, možeš li sobom ponijeti svoju kuću, auto, novac i svoju imovinu? Sve moraš ostaviti. To te treba dovesti do spoznaje kako si samo upravitelj onoga što naizgled posjeduješ.
Tko se oslobodi od htijenja biti, posjedovati i željeti imati, taj će sve više ispunjavati volju vječnog Oca. Svatko od nas pojedinačno prima ono što mu je za spoznaju dovoljno kako bi dušu razvijao prema uzvišenom. Ono što čovjek danas ne prepoznaje morat će prepoznati sutra ili tek u carstvu duša.
Svima je ponuđeno da cijene kuću, stan, namještaj, novac i imovinu drugoga, a svakog čovjeka vidi kao dijete Božje kome je samo posuđeno ono što dijeli. Razmislimo mudro o sljedećem. Svatko prima ono što je dobro za njegovu dušu kako bi došao do samospoznaje.
Tko se vježba u pravednosti taj više neće biti uvijek u pravu. Tko ne istjeruje pravdu taj zna kako je samo upravitelj onoga što mu je dano i taj će dijeliti.
Tko teži pravednosti postiže više vrijednosti. Više se ne drži grčevito materijalnog, već cijeni dobro svih. On pristupa zajedničkom dobru koje glasi: Jedan za sve, svi za jednoga. Tako ja poučavam", reče Drivi. „Mogu li poći s vama? Osjećam da ste vi oni koje sam tražio."
Svih osam malih Afrikanaca klimnuše glavom i s mnogo radosti prihvatiše Drivi u svoju družinu.
Bila je to velika unutarnja povezanost među malim Afrikancima. Svatko od njih zastupao je drugi zakon ili Božju zapovijed no ipak, ove zapovijedi bile su samo aspekti jedne velike zapovijedi ljubavi. Ova glavna zapovijed: „Ljubi Boga, svog Oca, svim srcem svojim i svom dušom svojom svim svojim snagama, a svog bližnjeg kao samoga sebe!" bila im je svima upisana u srce.
Srce ovih Božjih glasnika bilo je veliko jer su ga otvorili za Boga, vječnog Duha i služili Mu, tako što su služili i svojim bližnjima, svojoj braći i sestrama. Iako su bili "mali Afrikanci" njihova srca svjetlila su kao i duše, jer svakodnevnim ostvarivanjem punila ih je Božja snaga i svjetlo.
Svaki od njih imao je drugačije biće i drugačije sposobnosti. To je bilo dobro jer svaki je mogao u zajednicu unijeti druge kvalitete. Svaki je na svoj način djelovao u zajedništvu i za zajedništvo. Tako su se međusobno pomagali, štitili i dopunjavali. Hrabrili su jedni druge, potvrđivali, snažili u pozitivnom i bili jedna snažna zajednica.
Devet malih Afrikanaca je znalo da u njihovom krugu nedostaje još jedan Božji glasnik te su molili Boga, svog Oca, da im uskoro dovede i njega. To se i dogodilo nakon nekoliko dana.
Deseti mali Afrikanac pogleda u svjetlucave oči devetero braće i reče: „Ja sam dio vas. Moje ime je Dubsva. Božji sam glasnik. Zastupam desetu zapovijed: "Ne poželi ženu bližnjega svoga, niti njegovog slugu, njegovu služavku, niti njegova vola, niti magarca, niti bilo što, što tvoj bližnji posjeduje“.
Ova zapovijed usko je povezana s devetom jer deveta zapovijed po smislu kaže: "Ne zavidi svom bližnjem na onome što posjeduje“. Poučavam kako slijedi: Svaki čovjek prima ono što mu pripada. Sve što posjeduje preko toga, uskratio je svojim bližnjima.
Riječ "žudjeti" znači "biti pohotan za nečim" - "čeznuti za nečim". Svaka žudnja vodi neraspoloženju i nevolji. Zato, o ljudi, ne dopustite si žudnju za ženom ili muškarcem, za slugom ili služavkom, za volom i magarcem. Spoznajte i znajte: Žudnja ne vodi dobiti, već siromaštvu. Izgubit ćeš ono što misliš da si stekao svojom žudnjom, svojim zahtjevima, svojom požudom.
Kada se ljudi jedan drugome povjere, onda bi trebali i jedni za druge snositi odgovornost i na pravi način biti jedno za drugo.
Shvatite, o ljudi: Deseta zapovijed sadrži i svijest o odgovornosti i vjernosti - vjernosti prema Bogu, bližnjima i životinjama koje su čovjekovi subližnji. Kada ljudi uzmu životinje onda za njih snose odgovornost. Poštujte dakle životinje koje su u vašoj kući, na vašem imanju. Ako na tom imanju žive i služe sluškinja i sluga, onda ti najprije služi njima.
Budi upravitelj s onim što ti je povjereno. Ne živi preko svojih mogućnosti, svoje svijesti, inače ćeš izgubiti i ono što ti je sada povjereno.
O vi ljudi, shvatite: "Svi smo mi samo gosti na Zemlji i krećemo se nemirno i s mukom prema vječnoj domovini". Bez spokoja i s nevoljama kretat ćeš se samo onda, ako svoje breme staviš na bližnjeg. Ako želiš da ti se služi i dopustiš da te služe, ako ti drugi služe i time te poslužuju, oni tebi daju svoju energiju. Jednog dana morat ćeš je vratiti i nositi breme koje si natovario drugom.
Ostavi se svoje žudnje inače ćeš biti oklevetan.
Nama ljudima ponuđeno je da služimo svojim bližnjima, tako i životinjama, biljkama i mineralima. Upravo životinje, biljke i minerali žele nama služiti. Tko učini prvi korak nesebičnog služenja, taj će i od Boga primiti prema stanju svoje svijesti.
Vi ljudi, naučite u svemu prepoznati Božju volju i Njegovo djelovanje! Tko drži Božje zapovijedi taj će spoznati, da Bog nije odvojen od svog stvaranja; ne postoji ništa nepovezanog, sve je jedan tijek, jer u svemu je Bog. Sve ima duboki smisao. To trebate naučiti, dragi bližnji.“
Dubsva reče svojoj braći i sestrama. „Mogu li s vama?“ Svih devet klimnuše glavom i bili su sretni jer su se svi našli na okupu.
Sada ih je desetero. Deset malih Afrikanaca donose deset zapovijedi i žele služiti djeci i odraslima. Time oni pokazuju: Bio čovjek crn, bijel, žut ili crven – svi smo mi Božja djeca i sve nas ljubi jedan Otac na Nebu.
Bio je to veliki i svečani trenutak kada je svih deset Božjih glasnika stajalo na proplanku jedne šume. Dan se bližio kraju, a sunce je slalo posljednje sunčeve zrake kroz krošnje visokog drveća koje je okruživalo proplanak. Na tamno plavom nebu već se mogao vidjeti mjesec, a nekoliko zvijezda treperilo je na nebeskom svodu.
Deset malih Afrikanaca u sebe su primili duboku tišinu šume i čuli kako vjetar pjeva u krošnjama drveća i igra se u travi kao na žicama harfe.
Također i u srcima malih Afrikanaca pjevalo je i odzvanjalo. Njihov osjećaj zahvalnosti Bogu, Moćnom, Svemudrom i Svedobrom Duhu, zatreperio je u zraku koji se činio čistijim i dubljim no ikada prije.
Dugo su stajali s dubokim poštovanjem, šuteći. Tada je Bamba uzeo riječ i rekao: „Draga braćo i sestre, vi dragi mali Afrikanci, Bog nas je doveo jedne drugima. Mi utjelovljujemo Njegovih deset zapovijedi. Hajdemo zajedno u svijet i približimo ih svojoj braći i sestrama.
Svejedno jesmo li žuti ili crveni, crni ili bijeli, jesmo li veliki ili mali, plave, smeđe ili crne kose, mladi ili stari, svi moramo prije ili kasnije spoznati, da smo na Zemlji kako bismo se približili Bogu. Naučili smo i spoznali, da nitko ne može doći sam do Boga, jer On je jedinstvo i istovremeno zajedništvo svih pravednih ljudi. Samo u zajedništvu moguće je približiti se Bogu jer Bog je jedinstvo, odnosno zajedništvo. Bitne zakonitosti zajedništva u Bogu su: Jedan treba služiti drugome u jednakosti, slobodi, jedinstvu i bratstvu iz čega proizlazi pravednost.
Braćo, držimo se zajedno i koračajmo zajedno putem Gospodnjim! Moćni stvaralački Bog, naš vječni Otac, na našoj je strani. On je upravljač, vodič i svjetlo u svakom od nas. Mi ćemo Ga hvaliti, cijeniti, slaviti i odavati Mu čast u svemu što mislimo, govorimo i činimo i potvrđivat ćemo se kao Njegova djeca, od srca ljubeći svog vječnog Oca.
Da, mi ljubimo Boga, našeg Svemogućeg, Vječnog Oca u nebu i Njegovog Sina Krista koji je naš Otkupitelj."
Svih desetero ozarenih lica okrenuše se jedni prema drugima, napraviše krug, kleknuše, govoreći duboku molitvu zahvalnosti:
„Zahvaljujemo!
Zahvaljujemo, o Gospodine,
svemogući Duše našeg Oca!
Zahvaljujemo, Tebi vječna svjetlosti,
Svemudri vođo svih ljudi u domovinu!
Zahvaljujemo, o Gospodine, za sve,
što na ovoj Zemlji činiš mogućim.
Ti, o dobri Oče, doveo si nas zajedno,
i Ti ćeš nas vodit putovima u svijet,
kako bi našoj ljudskoj braći i sestrama, Svojoj djeci,
pokazao, da smo svi Tvoja djeca.
Ti, Sveljubeći Oče!
Dobri, vječni Oče,
mi Te ljubimo!
I zbog toga što Te od srca ljubimo,
trudimo se svakodnevno,
ispuniti Tvoju svetu volju.
Tvoja volja, o Oče, neka se vrši -
u nama i kroz nas
za mnoge, čije srce čezne za Tobom.
Svet, svet, si Ti,
veliki, moćni Oče.
Tvoj Duh je u našim srcima.
Ti svijetliš u nama.
Ti svijetliš kroz nas.
Naša srca svijetle za naše bližnje."
Deset malih Afrikanaca digoše se i pokloniše pred velikim Duhom koji stanuje u svakome od njih. Kao desetero braće, deset Božjih glasnika za ljude ove Zemlje, pođoše dalje u čvrstoj vjeri i povjerenju: Bog, unutarnje Svjetlo, bio je s njima i bit će s njima, sve dok oni budu s Njim.
Bog, snaga i život u svemu, brinuo je i brinut će se uvijek za njih. On je brinuo također o tome, da oni dobiju posao, kako bi ispunjavali zakon "Moli i radi“. Tako su primili sve što im je trebalo: Krov nad glavom, hranu i odjeću. Bog im je pripremio putove, a Njegovi anđeli dovodili su im ljudsku braću i sestre koji su ispunjavali Njegovu volju i koji su htjeli ući u Njegov sveti zakon.
Drago dijete, ovo je priča o deset malih Afrikanaca. Sigurno si primijetio: Ona sadrži mnogo istine.
Prije nego kreneš u potragu, kako bi pronašao deset malih Afrikanaca koji putuju Afrikom i ljudima donose Božje zapovijedi, dopusti da ti kažemo:
Na našoj Zemlji, u našem vremenu, događa se nešto još veće. Mnogi ljudi širom svijeta krenuli su putem k Bogu. Mnogi ljudi žive prema Deset Božjih zapovijedi i također prema Isusovom Govoru na Gori i tako su zračeće svjetlo mnogima.
Jesu li i tebe, drago dijete, potaknuli ovih deset malih Afrikanaca? Što te naročito pokrenulo? I što ti je to reklo? Ako hoćeš, o tome razgovaraj sa svojim prijateljima ili svojom majkom, svojim ocem ili starateljima.
Možda će te ova priča o deset malih Afrikanaca pokrenuti da jednom i sam pokušaš s Deset zapovijedi? Promisli u sebi i odluči, jer ti si slobodan.
|
|
