Prakršćansko razmišljanje i življenje

Za prakršćane ono bitno je, ljubav prema Bogu i prema bližnjemu, život jedinstva koji obuhvaća životinje, biljke i kamenje, sve životne oblike cijele Zemlje u cjelokupnoj beskonačnosti. Prakršćani nastoje sačuvati jedinstvo s unutarnjim bićem svog bližnjega, svejedno kako on misli i kako se ponaša. Oni nisu podmukli ljudi, oni oslovljavaju stvari kakve jesu. Oni se ne spore - kada se radi tko je u pravu.

Prakršćani svakome ostavljaju njegovu slobodu mišljenja i djelovanja, ali to pravo uzimaju i za sebe.

Oni brane zapovijed – caru dati carevo, a Bogu dati što Bogu pripada. Dakle, oni daju „ono što je carevo“, plaćaju porez itd. Budući da su prakršćani ljudi koji brane carski zakon, kada je potrebno oni idu caru kako bi pred sudom dobili pravdu.

Za prakršćane današnjeg vremena bitan temeljni princip njihovog razmišljanja i življenja je prakršćansko djelo. Oni objašnjavaju, ako se radi o zloupotrebi imena Isusa Krista kojeg slijede. U njihovim, Kristovim poduzećima uvijek se oslanjaju na poruku: „Uvijek vježbaj vjernost i čestitost“ ili „Što ne želiš da se tebi čini, ne čini ni ti drugome“.  
Prakršćani rade i žive zajedno u zajednicama: tu su samci, ili kao i intaktna partnerstva i brakovi. Prakršćani u Kristovom poduzećima uglavnom rade na izgradnji Zemlje mira i na popravljanju odnosa prema prirodi i životinjama.

Prakršćani se mole Vječnome, Bogu, Ocu svih nas i Kristu, Otkupitelju svih duša i ljudi koji stanuje u svakoj duši kao svjetlo, snaga i ljubav. Oni vjeruju u jednog Oca svih ljudi i bića, vječnog Oca u nebeskom Kraljevstvu.
Očenaš je riječ djela Isusa Krista. On nas poučava: „... Jer Ti si na Nebu“. Prakršćani posvećuju vječnog Oca u nebu. Oni posvećuju Njegovo ime, tako što se trude prepoznati Njegovu volju i činiti je. Očenaš ih dalje uči: „Naše kraljevstvo dolazi, Tvoja se volja vrši.“
„Naše Kraljevstvo“ znači: sva čista bića, sva djeca Božja – i njima pripadajuće unutarnje biće svakog čovjeka, kao djeca vječnog Oca, imaju udjela u Kraljevstvu Božjem. Ako mi ljudi korak po korak ispunjavamo Njegovu volju, sazrijet ćemo u Kraljevstvo Božje i nakon našeg fizičkog odlaska vratit ćemo se ponovo kući u vječnu domovinu.
Prakršćani također mole da Njegovo Kraljevstvo dolazi i Njegova se volja vrši.

U mnogim Božjim porukama za naše vrijeme Isus Krist objavio je po smislu: Ljudi koji ozbiljno shvaćaju Očenaš koji teže jedinstvu s nutrinom bližnjega, ali i jedinstvu sa životinjama i cjelokupnom Majkom Zemljom trebaju početi korak po korak s ispunjavanjem Očenaša koji se molio tijekom mnogih stoljeća i koji je molitva djela. Tko Božju volju čini aktivnom taj održava mir – tako je govorio Božji Duh u proročkoj riječi preko Gabriele – taj će posjedovati Zemlju na kojoj će mir biti vidljiv i osjetiti se; kraljevstvo jedinstva i mira u kojem se živi prema Govoru na Gori.

To se dogodilo i događa se. Prakršćani su uz potporu ljudi koji vole prirodu osnovali malu Zemlju mira koju su vrijednim radom oblikovali i izgradili. Taj komadić Zemlje raste i napreduje. Ljudi na ovoj Zemlji, u svakom pogledu teže da miroljubivo misle i žive.

U međuvremenu na ovoj maloj Zemlji mira nalaze se mnoge spašene životinje u miru i slobodi. Prkršćani na ovoj Zemlji mira ne vole samo životinje koje čuvaju i održavaju na životu – prakršćani cijene i paze biljke, grmlje i drveće: da, počeli su voljeti Majku Zemlju koja ljudima poklanja život. Budući da prakršćani vole životinje, polja i šuma na zemlji i u zemlji, u zraku i u vodama, zasadili su i sade na opustjeloj zemlji poput stepe – otok drveća – grmlje, drveće i biljke za životinjski svijet. Oni čine ono najbolje za život jedinstva.

Tako napreduje mala Zemlja mira, malo kraljevstvo ljubavi, života i jedinstva. To je mali početak Zemlje mira, jer slično kako je na Nebu može biti i na Zemlji, također i u trodimenzionalnom svijetu: Mir.

Riječ „Mir“ ponekog posjetitelja podsjeti na Zemlju mira, na Betlehem. Zbog toga ju mnogi nazivaju i „Zemlja Novi Betlehem“. Svaki posjetitelj iskrenog srca je dobro došao kako bi i sam osjetio: Tu je mir.