Univerzalni život - Unutarnja religija
Unutarnja religija je život u Bogu koji povezuje sve ljude u Svojoj ljubavi i jedinstvu.
Život u Božjem duhu bio nam je i jest objašnjen u Duhu istine preko Deset Božjih zapovijedi i preko Isusovog Govora na Gori.
Bog je slobodni Duh i nema ničeg zajedničkog s nekom vanjskom religijom, s institucijama crkvi. Institucije crkve iskovale su svoje predodžbe kakav bi morao biti Bog i kako bi Mu se trebalo pristupiti, te su svoje predodžbe Boga nametnule svojim vjernicima, kao i krštenje dojenčadi. To su izvanjske religijske predodžbe, to je slika Božja crkvenih institucija koja međutim nema ničeg zajedničkog s istinskim Jednim, s Bogom.
Vanjske religije imaju svoje odgovarajuće tradicije za održavanje svoje predodžbe Boga. U Božjem kraljevstvu ne postoje izvanjske religije niti tradicije. Crkveni dužnosnici i mnogi crkveni vjernici su se ogrezli u svojim tradicijama.
Tako mnogi više ne primjećuju sadržaje konfesionalno-crkvenih učenja koji su puni prezira prema ljudima. Za njih je obvezatno, kao i prije, ono što piše u Starom zavjetu.
Proroku Mojsiju primjerice tamo se podmeće na mnogim mjestima da je Bog sam zahtijevao smrtnu kaznu (tada kamenovanje) za onoga primjerice koji proklinje svoje roditelje, za brakolomca, za onoga koji se suprotstavi sudu svećenika, za homoseksualce i druge. Bogu se pripisuju mnogi načini podmuklog ponašanja. Njegove neprijatelje bi trebalo učiniti pasivnima, a zatim ubiti. Na mnogim stranicama ima naravno i „božanskih“ uputa koje privilegije pripadaju svećenicima i kako oni sa svoje strane trebaju brinuti da se životinje muče na najbrutalniji način, ubijaju, komadaju i spaljuju, kako se kaže „na ugodan miris Jahvi!“... (3. Moj. 3,5)
Sve su to učenja izvanjske religije. Jedan pogled u povijest pokazuje koje plodove je ona donijela. Treba se samo sjetiti križarskih ratova, progonstava heretika i Židova, inkvizicije, spaljivanja vještica i sličnog.
Kakav je stav prema životinjama, našim sustvorenjima?
Iako je Isus, Krist izričito oštro žigosao svako ubijanje, također i ubijanje životinja, službene crkve zagovaraju klaonice, pokuse na životinjama, genetsku manipulaciju, čak i ritualne okrutnosti nad životinjama na zvjerski način.
Unutarnja religija nema izvanjskih vođa.
Ljudi koji slijede Isusa, Krista, tvore zajednicu Unutarnje religije. Ona nema rituala, nema dogmi, nema svećenika ni župnika i nema članstva, dakle niti krštenja dojenčadi.
Unutarnja religija temelji se na slobodi, a sloboda znači prihvatiti Božju ljubav i učiti Božju ljubav kako bi se bližnjeg razumjelo i poštovalo kao Božjeg sina ili kćer.
Tko u svom životu korak po korak primjenjuje Božje zakone pripada Unutarnjoj religiji bilo da je svrstan u neku zajednicu Unutarnje religije ili ne.
Ljudi unutarnje religije povezuju se u svijesti kako je Bog ljubav, a Njegov duh ljubavi, mira, milosrđa i dobrote prebiva u svakom čovjeku, u svakoj životinji, u svakoj biljci, u svakom kamenu, štoviše u svakom atomu, u svakoj molekuli, u svakoj kapi vode.
Unutarnje kršćanstvo ukazuje na put u nutrinu u ljubav prema Bogu i bližnjem i pokazuje postupni put, kako bi čovjek izašao iz dremljivosti ega, dakle kako bi se probudio u duhu slobode.
Istinska sloboda sadrži kako poštovanje sebe, tako i poštovanje bližnjeg. Sloboda dakle znači biti slobodan od mišljenja protiv drugih ili mišljenja kako nam drugi trebaju činiti ovo ili ono, što bismo sami mogli učiniti. Biti slobodan znači biti usmjeren na jedini autoritet, na inteligenciju BOGA kako bi se naučilo što je Božja volja.
Koristimo li svoju slobodu u Božjoj volji, tada istinski služimo Bogu i ljudima.
Istinska vjera je vjera djela. U pravom djelu, u djelovanju s Bogom, u djelovanju preko komunikacije s vječnim Duhom prisutna je pomoć i osjećaj da Bog postoji i da Bog pomaže svakom grešniku.
Jeste li zainteresirani? Želite li uživo doživjeti jedan susret? Pobliže informacije i mjesta susreta: Sastanak svih bogotražitelja
|
