Očito je da živimo u vremenu preokreta
Radi li se o vremenskoj prekretnici o kojoj su govorili Izaija, Isus iz Nazareta i Ivan iz Patmosa? Božje proroštvo sadašnjeg vremena gradi na tome i vodi u novu dimenziju povijesti spasenja čovječanstva.

Tko ima uši da čuje, može biti svjedokom zbivanja koje pripada najvećim događanjima svjetske povijesti – da Bog opet govori ljudima preko proročkih ustiju.

Tako se poneko, kada je prvi puta čuo o tome, zapitao: „Kako to može biti? Je li zaista Bog taj koji tamo govori – preko jedne žene? Je li tu doista nastalo božansko djelo? Ili se radi samo o jednom medijalnom krugu u čijem središtu nadarena karizmatičarka prenosi objave iz onostranog – po mogućnosti u stanju transa ili u egzaltiranim provalama?“

Poznato je da postoje mnogi govorni mediji. Oni su kao novine koje ponavljaju sve moguće, to djelomično prizivaju iz vlastitog pamćenja, rjeđe govore o temi. Sve to nema ništa zajedničkog s proroštvom ako svijet naših osjetila ili dnevni događaji prizivaju ono što je pohranjeno u glavi – ukoliko smo svi mi više, manje, medijalni i prenosimo ono što je pohranjeno u mediju našeg ja, sjećanja i opterećenja, znanja, ali ne i mudrosti. To vrijedi i za komunikaciju medija s onostranim svjetovima i preminulima. Radi se o izmjeni duševnih energatskih polja koja se nalaze na razini medija, jednoj ljudskoj, često previše ljudskoj razini, o izmjeni koja može voditi k opasnom i opterečujućem uplitanju.

Nasuprot mediju, prorok koji zaslužuje to ime, ne govori iz magle ljudskog mozga, niti iz maglovitog plina koji dopire iz astralnih područja.Mozak proroka propustan je za božansko. Prošlost je sjećanje, no nije opterećenje. To je moguće samo onda ako smo pohranjeno očistili s Duhom. Onda se atomska struktura stanica usmjerava na božansku jezgru bića duše. Preko nje zatim slijedi proboj riječi.Tada ne teče bilo koja energetska struja, nego božanska struja - prepreke su uklonjene – kao šljunak jednog potoka. Mozak prima istinu i odašilje Božju volju.

Ono što se ovdje pruža, ne potječe iz knjiga (ili možda iz neke medijalne glave), već nas izvješćuje netko tko u sebi već 25 godina doživljava božansku struju svjetla, naša sestra Gabriele. Ovo iskustvo ona nije iznudila. Naprotiv. Kod prvoga puta ona je bila uplašena i htjela je prekinuti unutarnju struju koja joj je omogućila komunikaciju sa duhovno –božanskim svijetom. Njoj nije bilo ništa drugačije od pravih istinskih proroka. Kako se iz biblijskih odlomaka još može izdvojiti, proroci su gotovo zapali u paniku kada im je bila svjesna proročka sudbina. Gabriele izvještava - kako joj je bio uzet prvi strah - tako što je svjetlosna struja u njenoj nutrini postala riječima: „Ne boj se, Ja te slijedim tokom cijelog tvog zemaljskog života. Ti si uvijek stajala pod Mojom zaštitom jer izašla si kako bi primila Moju riječ i ponovo ju dala svijetu.“

To nije bilo previše umirujuće u pogledu prevelikog naloga koji je bio nagovješten, zbog čega je Gabriele upitala - kako ona dalje izvještava: “Zašto upravo ja, kako ću to učiniti, ja sam samo zrno pijesaka . . . „ Ipak odgoj proroka upravo je bio započet. Povečana osjetljivost svijesti: poučavanje preko braće i sestara za konkretnije oblikovanje života i primanje Božje riječi; prvi javni nastupi kod kojih je bilo neophodno bezgranično povjerenje u Boga kako svjetlosna struja koju je trebalo prevesti u riječi svog materinjskog jezika ne bi presušila; prve reakcije svijeta oko nas – nepovjerenje, čak i odbijanje. Proročka sudbina išla je svojim tokom.

Walter Nigg, jedan od najboljih poznavatelja povjesnih sudbina proroka ovdje je ustanovio:“ Koliko god bio raznolik život pojedinih proroka zajednička im je bila vrlo teška sudbina: Nikada proroci nisu bili primljeni raširenih ruku, uvijek su se ljudi suprostavili njihovim riječima s najjačim otporom. Bez izuzetaka, njihov je život bio tjeskoban. Oni su često toj neizrecivoj patnji dali dirljiv izraz. Bezimena žalost Jeremijina uzdizala se gotovo do nedokučive tuge. Njegove riječi jadikovke nisu pojedinačne optužbe. Gotovo svi proroci doživjeli su slične, jedva izdržljive patnje. Biti prorok, za čovjeka je jedna od najtežih određenja (sudbina). . . „

Prividni protivnici proroka oduvijek su bili dotična svečenićka kasta. Zašto? Prorok raskida krute dogme i tradicije. Farizejima svih vremena koji upravljaju crkvenim kultovima, te njihovim pomočnim odjeljenjima u državi, proroci su neprestano bili trn u oku. Nije se željelo pokvariti predstavu (kazalište) koja se izvodila narodu, osobito što se od uhodanog rezultata moglo jako dobro živjeti. Tako je još i danas. Publika u parteru već je davno primjetila da državni igrokaz politike i crkve gledatelje drže budalama. Međutim, stvaratelji općeg mišljenja u ložama ne žele vjerovati kako Bog ne govori kroz kardinale i Pape, već se skrivaju iza duhovnog teološkog rođenja, osobito što je On ljudima ponovo poslao visoko duhovno biće. Ono se utjelovilo u jednoj ženi zemaljskim imenom Gabriele, čime je neposredna komunikacija s duhovnim božanskim svijetom postala moguća. I kada je ona upućivala na to da je učenje Nazerećanina kroz institucije koje se nazivaju kršćanskima bilo sramotno izdano, napali su je crkveni funkcionari i njihovi suučesnici u novinskim redakcijama i službenim odajama. Upravo najtotalitarnije institucije ljudske povijesti rimska crkva i njena luteranska mladica osjećaju se primoranima da upozorenje na dosljednu etiku Isusa iz Nazareta vrijeđaju kao totalitarnu – Njegov pacifizam koji je ismijan s učenjem o pravednom ratu. Njegova ljubav prema životinjama je zatajena i izdana u prepravljenoj crkvenoj Bibliji i kroz crkveni prezir prema životinjama . Njegovo učenje o jednom Bogu-Ocu koji ljubi, izokrenuto je crkvenim učenjem o vječnom prokletstvu, o ljutitom Bogu kojem je potreban vlastiti Sin kao žrtva klanica za pomirdbu.

Uprkos svim progonima i klevetanjima današnjih inkvizicijskih sljedbenika rodoslovlja najtežih zločina, proročka riječ za današnje vrijeme u međuvremenu ide oko svijeta. Mnogi ljudi izgubili su vjeru u Boga jer su im mnogi odlomci Starog zavjeta djelomično predstavljeni kao zapisi o najokrutnijim monstruoznostima. Mnogi ljudi izgubili su vjeru u Krista jer na religioznoj nastavi nisu mogli ništa započeti sa sladunjavom slikom Isusa i konačno: jer su crkve koje se nazivaju kršćanskima odbojan uzor. Sada ponovo čuju da Krist živi, da se ponovo objavljuje preko proročkih usta kao naš Otkupitelj najavljuje Svoj duhovni povratak i poučava Unutarnji put prema Bogu, najavljuje Svoje Kraljevstvo mira, ali i velike prevrate o kojima je već govorio kao Isus iz Nazareta.

Božja svjetlosna struja koja se ljudskim riječima objavljuje preko Gabriele stvorila je veliko djelo poruka koje su uvjerljive već kroz njihovu jasnoću: Bog nije Bog osvete kojemu je potreban Njegov Sin kao žrtveno janje, već je ljubljeni Otac koji svu svoju djecu ljubi, koji je istovremeno i Sveduh koji sve prožima, svaku biljku, svaku životinju i svaki atom i koji stanuje u duši svakog čovjeka. Preko proročkih usta Božju Duh objašnjava događaj pada duhovnih bića i nastanak materije. Otkupiteljsko djelo Božjeg Sina oslobođeno je Pavlove poganske krvave mistike. Na Golgoti, tako saznajemo iz riječi Razapetog: „Svršeno je“ istekla je otkupiteljska iskra svim dušama i ljudima koja nas osposobljava za povratak. Objašnjene su povezanosti makrokozmosa i mikrokozmosa, međusobno djelovanje nutrine i vanjštine, kao i struktura materije koja postoji iz duhovnog atoma. Još nikada nije gledanjem u nutrinu jednog čovjeka toliko mnogo izvještavano o nebeskim svjetovima i preko Božje proročice tako jednostavno objašnjeno, što to u nutrini drži svijet zajedno. Najvažnije od svega je objava školovanja nutrine za sve ljude - Unutarnjeg puta koji vodi otvaranju potpune čovjekove svijesti, zbog čega konačno svaki pojedinac može u vlastitoj nutrini gledati i iskusiti potpunu istinu stvaranja i pripadajuće zakone.

Kako ozbiljno moramo uzimati ove poruke i koliko su uvjerljive, izraženo je i kroz onaj dio koji sadrži proročko predkazanje. Na primjer, što je 1992. god. bilo rečeno o predstojećem skoku polova. Ovu Kristovu poruku smijem kratko citirati:

» Zemlja se propinje na osnovu mnogih uzroka koji sve više i više počinju djelovati. Međutim, velikani ovoga svijeta još uvijek ne shvaćaju. Oni usmjeravaju narod prema največoj nesreći, zapravo prema skoku polova. . .“ O vidite: Još držim, Ja Krist, Zemljino magnetno polje u svojim rukama, moćni dinamo ove Zemlje koji zrači van u svemir prema zvijezdama i uspostavlja vezu sa svemirom. Dakle, Ja još držim taj dinamo u svojim rukama – ipak uzroci se sve više i više tiskaju prema djelovanju (izvršenju). To znači, da je u jednom trenutku sve gotovo: tada će čovjek doživjeti ono što stoji i u zviježđu. Ono što je poslao u svemir to dolazi nazad na Zemlju. Sve to smeće od tehnike pada na Zemlju i na ljude, slično kao kad bi zvijezde padale s Neba.“ Tada Kristov Božji Duh zaključuje ovaj dio sljedećim riječima: “Zaista Ja vam kažem, doći će vode i prekriti smeće i sve više će se provoditi velike promjene od negativnog prema pozitivnom. Posuđena božanska energija koja je sa ljudskim ja bila transformirana na dolje mijenja se u pozitivnu snagu. Ovu pozitivnu snagu Ja postavljam na Zemlju koja se čisti. Tako već sada Ja radim na Kraljevstvu mira Isusa Krista, na Mojem Kraljevstvu čiji ću gospodar Ja biti. «

Bilo je to prije deset godina i mnogi su mislili, tako loše više neće biti: a protivnici proroka proroštvo su označili kao – paniku propasti svijeta. Međutim, danas se pokazuje na način koji oduzima dah, koliko je točno bilo i jest to pretkazanje, npr. u Suddeutsche zeitung (novinama) od 15.travnja 2002. može se pročitati: Geološki dinamo odgovoran za magnetsko polje ovog planeta, ne vrti se oko vlastite osi kao inače. Određeni razvoj upozorava na značajne posljedice koje bi mogle imati za život čovječanstva. Istraživači su otkrili anomalije u magnetskom polju našeg planeta i upozoravaju na to da se polovi možda okrenu. Istovremeno s velikom brzinom kreće se magnetski sjeverni pol u pravcu Rusije. Njegova brzina putovanja u prošlim godinama povećala se od 10 na 50 km po godini . . „ Dalje se kaže: „ Ono što prirodi očito mnogo ne smeta, za tehnološki visoko razvijeno čovječanstvo može postati ogroman problem . . . Ako naime zaštitno magnetsko polje za vrijeme okretanja samo nakratko nestane Zemlja će ležati nezaštičena od sunčevog vjetra: i bit će izložena međuzvjezdanoj struji visoko energetskih čestica. . . Naročito ugroženi su avioni i sateliti. S našom tehnologijom napredujemo u područja koja su pod utjecajem posebnih fenomena koji potjču sa Zemlje.

Proroštvu današnjice sigurno nije potrebna potvrda znanstvenog izvješća, ali vječni sumnjivci možda će postati zamišljeniji. Svatko mora za sebe odlučiti hoće li vjerovati proročkoj riječi međutim treba biti svjestan što propušta ako se želi osloniti isključivo na svoju ograničenu svijest te time odbija ono što Božji Duh nudi današnjem čovječanstvu kao pomoć. Jedna Njegova praktična životna pomoć u okviru školovanja Unutarnjeg puta glasi „Mi smo u ovoj zemaljskoj školi kako bismo, našeg bližnjeg s kojim npr. živimo u svađi, molili za oprost, oprostili i više ne činili to što je dovelo do svađe - kako bismo popravili ono što smo propustili u prijašnjim inkarnacijama i što smo si nametnuli u ovozemaljskom postojanju.“